Adrenalinsko umiranje
Zamisli čudo – probudio sam se na vrijeme. Bez panike, bez šprinta, bez nervoznog traženja čarapa. Kavica, malo izležavanja, mentalni wellness paket – sve to prije posla. Sad se vozim u taksiju, gledam Savu, nebo, drveće. Film prirode ide u pozadini, a notifikacije zvone ko na burzi. Vozač prima vožnje, ljudi otkazuju jer kasni 1 minutu. Jednu. Minutu. Zamisli tragedije. A meni u glavi samo jedno pitanje: Tko vam je rekao da morate svaki dan živjeti kao da vas progoni porezna i sudbina zajedno? Spavaš na vrijeme – imaš dan. Popiješ kavu u miru – imaš glavu. Uzmeš taksi ranije – imaš i posao i dušu. Ali dobro... možda sam ja čudak koji ne voli adrenalinsko umiranje svako jutro. By: N.P.