Osvrt na Facebook statuse i komentare
Otvori Facebook i sigurno ćeš vidjeti mnoštvo mojih komentara. Neki su smiješni, neki duboki, neki na prvu plitki, kao da provociraju. Možda ćeš pomisliti da sam glup. Neinteligentan. Mučko đubre. Ali to je samo tvoj problem. Pitanje je: kako ćeš se ti postaviti prema tome? Moje iskustvo govori iz puno dublje perspektive. Moje iskustvo i moje sjećanje znaju tko sam ja. A sad zamisli da nemaš iskustva. Da nemaš sjećanja. Da samo postojiš - i to ti je jedina svrha. Mnogi pokušavaju doći do tog iskustva meditacijom ili molitvom, ali rijetko uspiju. Zamisli da si svjestan svega, a ništa od toga ne interpretira tvoj ego. To stanje je mjesto gdje vrlo lako možeš pronaći svaki odgovor i svako rješenje. Ako rješenje ne postoji - i to će ti odmah biti jasno. To stanje svima nama stalno je dostupno. Svaki čovjek ga ima, a gotovo nitko ne zna što je to. I svatko će ga barem jednom u životu doživjeti. Velika većina tek pred kraj života. Jer - tu je pred nosom, a ne vidiš. A kad jednom vidiš, više ne možeš ne vidjeti. Kad vidiš istinu, jasnije ti postanu i sve druge istine. Gotovo nijedan komentar na Facebooku nije istina, nego ego. Komentar je kao papir s uputstvima iz neke kutije lijeka pronađen na ulici - pročitaš ga samo ako ti treba. Inače, to su tuđa uputstva. Istina se proživljava drugačije. Nije ona stvar mozga, nego srca. Sve što sam ikada napisao, rekao ili pomislio - ne otkriva istinu. Znanost može objasniti dio stvarnosti i može nam biti korisna, ali istina se izražava kroz kreaciju. Da bi došao do nje, trebaš usvojiti znanja i alate koji ti pomažu da se snađeš u životu. Možda si bio na koncertima, putovanjima, na vrhu planine, možda si ronio ili letio u svemir. Sve je to dobro, to te gura naprijed. Ali što god radio - radi srcem. Ako sve to radiš iz straha ili zbog nagrade, nećeš vidjeti istinu. Ponijet ćeš samo nemir. Jer gdje god ideš - cijeli tvoj svemir u glavi ide s tobom. Istina je sadašnji trenutak. Ne prošlost, ne budućnost - sadašnjost. Dok ovo pišem, već me danima boli. Ne mogu ni opisati što mi se događa, ali najlakše mi je kad ležim. Živim u trenutku. Imam svoj mir. Posao odradim jer mi je zanimljiv, ali onda nemam energije za ništa osim za krevet. I lijepo je to, osjećam se korisno. Ali to nije bitno. Bitno je osvijestiti što jest bitno. Nije novac. Nije komentar na Facebooku. Nije ni nedjeljna misa. Bitna je potraga za istinom. Kod svake bolesti i traume javlja se bol. Ona je najvažniji put prema istini. Isto vrijedi i za suočavanje sa strahovima i problemima - izazvat će bol, ali na kraju istina pobjeđuje. Jesi li dovoljno jak za to? Bol… ona nepodnošljiva bol, operacija i oporavak s deset godina, kad ne možeš pobjeći nigdje - jedino što možeš je predati se. I tek tada vidiš istinu. Tek tada vidiš tko si. I nikad više ne možeš ne vidjeti tu istinu. Zar stvarno misliš da se u mojim komentarima radi o meni? O tebi? To je nebitno. Volim nuditi male mentalne provokacije, čisto da se malo piše i razmišlja. Možda netko kroz svoj svijet odluči proširiti iskustvo. Jer u stvarnosti - nitko ne voli neutralnost. Moraš izabrati stranu. Ja često biram onu gdje nema mnogo zainteresiranih. Tamo se nalazi bogatstvo. Ideje koje odskaču od mnoštva. To nam daje iskustvo. Ne komentar - nego ideja koja se usuđuje biti drugačija.By: N.P.